Radno vrijeme: 7:30 – 15:30
Dragašev prolaz 24
+21 708 600
info@sinj.hrDinarom i Svilajom ograđen prostor, ispunjen zemljom, pašom i šumom, natopljen rijekom i potokom bi izazov čovjeku.
Taj izazov čovjek prihvati već u osvit civilizacije!
Najstarija povijest Cetine zapisana je u pećinama: na izvoru Cetine, u Biteliću, iznad Dabra, Rumina, u Otišiću, Vrdovu.Tu su živjeli prastanovnici naše regije. Kamene sjekire, žrvnjevi, noževi, strelice i lončarija u sinjskim muzejima oslikava kvalitet življenja tog vremena, što ga zovemo neolit. Brojne gomile nabacanog kamenja u našoj Krajini, zapravo su grobni humci. Ove gomile srećemo na podima (visoravnima) iznad polja, na istaknutim pozicijama, a potječu s prijelaza neolitika u metalno doba. Na otoku Dugišu, na Cetini, nadeni ostaci sojenica sežu u željezno doba.
Brojne »gradine« na povišenim lokacijama često su ostaci najstarijih građevina u Krajini i zajedno s mogilama ih vezemo uz ilirsku nazočnost u Cetini. Iliri nemaju vlastitog pisma, pa o njima saznajemo iz rimskih zapisa. Oni spominju ratoborne Delmate, koji žive na prostoru izmedu Neretve i Krke, pa je Cetina njihova središnja zemlja.
Slomivši otpor Delmata i zagospodarivši Cetinom, Rimljani su osnovali nekoliko naselja (vjerojatno na ilirskim temeljima) i povezali ih cestama.
Obilje arheoloških nalaza gotovo na svim naseljenim lokalitetima svjedoci o neprekinutom kontinuitetu zivljenja u Cetini.
U rimskom razdoblju najintenzivnije živi Tilurij -utvrđeni logor i grad na Gardunu, te Aequum na Čitluku.
Šest je stoljeća Cetina ostala u sastavu Rimske imperije, a onda provale Avara i Slavena donose novo vrijeme, u kojem će Hrvati postati i ostati glavni etnički subjekt ove regije.
U arheološkoj baštini stare hrvatske države najdragocjenija je crkva Sv. Spasa u Vrlici. Građena u IX., a dograđena u XIII. stoljeću, okružena s preko 1000 grobova i stećaka, biser je starohrvatske arhitekture.
Nažalost, na to nas vrijeme upozorava samo nekoliko spisa, koji svjedoče o njihovoj slavi. Pošto je obitelj Nelipića izumrla, u Cetini nije bilo snažne ličnosti, pa nastaju borbe oko njihova naslijeđa.
To ide na ruku Turcima, pa vec početkom XVI. stoljeća upadaju u Cetinu. 1536. g. su je definitivno i osvojili i ovdje ostali 150 godina.
Začuđuje da dugo tursko prisustvo u Cetini nije ostavilo znatnijih materijalnih tragova, ili upravo tu činjenicu objašnjava njihovo prisustvo. No tragovi postoje u toponomastici: Čitluk, Karakašica, Batljen, Surdup, Han i prezimenima: Atlaga, Alajbeg, Čabo, Malbaša, Strmo…
Odlazeći iz Cetine Turci nisu žurili. 1686. g. su protjerani iz Sinja. Već slijedeće godine pokušali su osvojiti Sinj, ali nisu uspjeli.
Mirom u Karlovcima 1699. g. utvrdena je granica koja je zapadnu polovicu Sinjskog polja dodijelila Mlečanima, a istočnu Turcima.
Dana 23. srpnja 1715. g. Mehmed paša s mnogobrojnom vojskom prikupljenom na Livanjskom polju (oko 70 000 momaka) prešla je Dinaru i utaborila se uz Cetinu. Razdvojivši se, dio vojske udari na Vrliku i osvoji je, a drugi dio opkoli Sinj.
Juriš na Sinj počeo je 8. kolovoza. 700 boraca s nekoliko porodica i 8 fratara prestrašeno je gledalo, slušalo prijetnje i uvrede tisuća ratnika pod tvrđavom i molilo pred Marijinom slikom za pomoć.
Karizma fra Pavla Vučkovica hrabrila je branitelje i odbila predaju. Poslije 8 dana opsade i bezbrojnih juriša, Turci su odbačeni. Mnoštvo ih pogibe, a većina pobježe, noću izmedu 14. i 15. kolovoza, točno na dan Velike Gospe.
Marija je dala takvu hrabrost braniteljima «da se viteški braniše i obraniše». To je bila nebeska pomoć Majke od milosti – Gospe Sinjske! Kao spomen na slavnu Gospinu pobjedu, uvedena je u Sinju viteška igra Alka!